Fikuse, frende!
Navikne
čovjek i na vukove i krvoloke, na zlotvore i dobrice, navikne na tužne i
ozlojeđene, hrabre i vesele...
I sve njih nekako shvati i objasni, predoči sebi
kao malom djetetu.
Meni, eto, još jedni nisu jasni!
Biljke od ljudi, da.
Baš jednog
fikusa imam za prijatelja.
Od njegovih osnovnih potreba do osjećanja i viših stanja nema ama baš nikakve niti.
Nema komentara:
Objavi komentar