Gledajući njega kako muca dok negira osjećaje, govori kako mu ona ništa nije u životu, shvatih da bol izaziva mucanje, ne namjera da se slaže. Lažovi nemaju savjest, a savjest je ta koja muca.
Jedini način da izbjegne svoje poniženje i da se ne osramoti, bilo je da slaže, da je izbriše iz svog života, pred drugima...Gledajući njega kako negira svoje osjećaje, zamislio sam sebe u njegovoj koži. Ona je njega povrijedila, prekoračila granicu, iznevjerila ga, izdala. Da bi izišao kao pobjednik, on je negirao njeno postojanje u njemu. Da li bih ja lagao? Da li bih ja rekao: "Da, povrijedila me, ali ja nju volim."
Da li bih priznao da u meni ima tebe? Da i u tragovima prisutna uspijevaš me zadržati samo za sebe. Čuvati me za sebe. Šta ako mi zabraniš da kažem da osjećam nešto, da te nosim u sebi? Čiji sam tad?
Nisam ga žalio u tom trenutku. Ako je on bio spreman da negira nju, onda ona nije ni izdala njega, jer nije mu ni pripadala. Čudno je kako ljude nije sramota prisvojiti zlodjelo, psovku, kletvu. Tada su snažni, tada umiju i mogu. I cijene se kao takvi, kao zlotvori i siledžije, hrabri i face. Kada treba da pričaju o osjećajima, ma kakvi oni bili, ne smiju i ne mogu. Sva svoja stanja prilagođavaju drugima. On je volio nju, svi smo to znali. Možda bismo ga i žalili i gledali kao oštećenog, da nije lagao. Ovako, on joj ne može ni zamjeriti, nema pravo na to. Mislim da bih ipak rekao da te volim, a onda ne bih oprostio tvoju izdaju. Tako je bolje. Onda imam pravo da se ljutim. Da je priznao svoju ljubav, ona bi bila njegova, a onda tuđa ne smije biti.
Opet mi ti u razmišljanju, ko će drugi. Shvatih da ja ne mogu prisvojiti tebe. Još se nismo našli, a pokušavamo. Tražimo se, i blizu smo. Ako uspijemo, ja ću cijelom svijetu reći, i onima kojih se tiče i onima kojih se ne tiče. Reći ću im svima da sam tvoj i da ti si moja, i da nemam većeg blaga od toga, a i ne treba mi. Ti ćeš biti povod mome svemu i sve će imati tvoje ime. I nikad ti neću dati razlog da lažeš i da ti glas drhti. I neću te se odreći.
Ma koga ja to zavaravam. Ja sam ti, draga moja, odavno već pao. I već bih bio svima rekao da si moja, a ja tvoj, i svima bih već priznao, da si mi samo dopustila. Ali eto, uvertira će da potraje.
Imam ja dovoljno snage da i sada kažem, nisam ti ja kukavica, nikad bio. Ali treba mi dopuštenje. Ako nisi moja, ako ne pristaješ biti, onda si tuđa, ili tuđa želiš biti, a tuđe se ne prisvaja. Čak, kažnjivo je.
Nema komentara:
Objavi komentar